Pobjednica  našeg cjelogodišnjeg natječaja Medijskih nada Matea Ćorić  bila je na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u Strasbourgu i razgovarala je s hrvatskom zastupnicom Dubravkom Šuicom. Njezin intervju u cijelosti pročitajte ovdje.

Ovako ću vam reći, uvijek sam bila protivnica kvota, ali što sam starija to sam veća zagovornica kvota jer vidim da je to jedini način da se žene stvarno uključe u politiku i sve ostale sfere društva. Drago mi je da ih je naš Hrvatski sabor prepoznao i da se naš izborni zakon promijenio kad se radi o razini izbora za parlament. Međutim, kad se radi o izborima za lokalnu i regionalnu upravu i samoupravu tu nismo postigli veliki pomak i stoga treba nastaviti daljnju borbu. Kada se radi o funkcijama u izvršni odborima i upravama društva onda je naša sadašnja kolegica, bivša povjerenica gospođa Viviane Reding, inzistirala da se donose direktiva na razini EU o 30% zastupljenosti žena u upravama društva. Kada se radi o postkomunizmu, možda su neke slobode naglašenije, ali činjenica je da žene i dalje zbog ekonomskih i socijalnih razloga ostaju privrženije domu budući da  nemaju uvjete na poslu za vrtiće i škole. Kada se radi o europskom parlamentu, tu imamo veliku zastupljenost žena od 37% i u ovom sazivu možemo biti doista zadovoljni odabirom, što znači da su zemlje članice prepoznale rodnu ravnopravnost, ali još puno toga treba riješiti. Društvo će biti pravedno samo onda kad budemo podijeljeni koliko nas i ima na svijetu, a to je pola – pola.

Činjenica je da to nije bila direktiva o abortusu, o tome se uopće nije raspravljalo, to je bila direktiva o ravnopravnosti muškaraca i žena. Isto tako, kao što je prošle godine bila direktiva o jednakoj plaći za muškarce i žene, a jedna o točaka je govorila o tome. Mi nismo bili spremni raspravljati o tom dijelu izvješća, to je jedno ozbiljno pitanje. Smatram da ga treba široko raspraviti, pa čak raspisati referendum na razini države. Dakle, mi smo definirani za pitanje ravnopravnosti u plaćama i u svakom pogledu, ali kad se radi o abortusu, smatramo da je to predelikatno pitanje da bi smo ga tako jednostavno raspravili. Prijedlog uvijek dolazi od strane lijevih stranaka i socijalista, ali mislim da mu nije mjesto u svakoj rezoluciji. Međutim,  slažem se da bi se žene najviše trebale pitate oko tog pitanje jer se radi o njima i o njihovom tijelu, ali očekujem malo širu raspravu i u Hrvatskoj o toj temi.

Mislim da je nezaposlenost mladih problem broj 1 u Europi, pa i u Hrvatskoj. Vjerujem u Garanciju za mlade, vjerujem u Inicijativu za mlade, vjerujem u dodatnu milijardu eura koja je ovih dana odobrena na plenarnoj sjednici parlamenta, ali puno ovisi o samim zemljama članicama i o vladama tih država. Ovo je ujedno moja poruka Ministarstvu rada i socijalne skrbi. Ja vjerujem da oni trebaju na najbolji način upotrijebiti taj novac kako bi ga mladi na najbolji način i doživjeli. Smatram da bez zaposlenja, ekonomske neovisnosti nema ni digniteta čovjeka, pa time ni mladih. Mladi će se osjećati sigurni i ponosni tek kad budu imali zajamčenu svoju ekonomsku sigurnost. Zato vjerujem u sve ove instrumente koje Europska unija predlaže, ali prije svega je potrebno da se država gospodarski i ekonomski osnaži i da se mladima pošalje jedna mala poruka. Mislim da je potrebna što veća kreativnost jer iz kreativnosti se rađaju novi poslovi. Na taj način mladi će se najbolje snaći u današnjem svijetu, pogotovo u današnjoj  Europi bez granica gdje mobilnost postaje jedno od temeljnih prava. Ne želim da me krivo shvatite, jer kada spominjemo mobilnost neki ljudi smatraju da mi želimo da mladi napuste Hrvatsku. Međutim, ako nemaš uvjete, onda imaš potrebu otići. Iz toga proizlazi potreba da odu van i razmjene iskustva, ali da se nakon toga s tim znanjima i vještinama vratite doma i tako obogatite vlastitu zemlju, ali i Europu. Moramo biti konkurentni, u odnosu na druge kontinente, u odnosu na druge sile koje se danas pojavljuju na svjetskoj sceni, a tu prije svega mislim na Rusiju, Kinu. Stoga Europa mora sama jačati, ali da bi bila jaka moraju biti jake i njezine sastavne države, a to znači Hrvatska.

Davno je Marin Držić rekao da je rat poguba ljudske naravi. Jednostavno, ni u kakvom slučaju ne vidim mogućnost novog rata, ali da je neka vrsta hladnog rata trenutno na djelu – jest. Činjenica je da su odnosi Rusije i EU vrlo delikatni i da se na tome intenzivno radi kako bi se ti odnosi unaprijedili. Mi želimo Ukrajini sve one blagodati, prava i slobode koje uživaju svi građani Europe. Zalažemo se za slobodnu i demokratsku Ukrajinu što očito Rusiji i Putinu ne odgovara. Zbog toga su Rusiji nametnute i određene sankcije. Međutim, to je samo jedno žarište. Imate situaciju u Siriji, Iraku, Africi... Mora se biti jako mudar, velike svjetske sile – Amerika, Rusija i Europa moraju biti dovoljno mudre i pametne kako spriječiti moguće sukobe i ratove.

Dobili smo 120 milijuna eura i vrlo mali dio novca je potrošen od strane aktualne vlasti. Međutim, činjenica je da je 1.7. prvi datum kad se mi možemo prijaviti dvije godine nakon ulaska i čujem da je ministar Ostojić najavio prijavu za Schengen, što znači da smo spremni. Hrvatska treba što prije ući u Schengen, da bude jednakopravna kao sve druge zemlje EU. Kad govorimo o Bugarskoj i Rumunjskoj postoji mala bojazan da ćemo možda morati čekati te dvije zemlje. Stoga to je prilično važno zbog tih skoro 1000 km granice s BiH, a  1400 km granice s ostalim zemljama jugoistočne Europe. Vrlo je važno da osiguramo tu granicu. Naravno, zalažemo se da BiH što prije pođe na euroatlantski put i da joj pomognemo, ali isto tako naša granica mora biti sigurna da u tom momentu postane granica Europe. Hrvatska granica je granica Europe i zato je važno da te kriterije ispunimo, a kriterij znači dovoljan broj graničnih prijelaza, dovoljan broj policajaca na granicama i sve ono što od nas Schengen Facility zahtjeva.

Veliki su problemi, od ideje do realizacije proći će dosta vremena. U Hrvatskoj se ta ideja dugo vremena problematizirala, problematizirala ju je i aktualna vlast. Međutim, ovaj projekt se pokazao kao  najbolje rješenje posebno što sada postoji mogućnost da se dobiju novci iz europskih fondova, a ne iz hrvatskog proračuna. Ja osobno smatram da je Pelješki most projekt ujedinjena za Hrvatsku, ne samo zato što će povezati Dubrovnik i krajnji jug fizički nego će simbolički ujediniti Hrvatsku, ali i Europu. Ne postoji primjer u Europi da je jedan dio na takav način odvojen. Postoje otoci, ali ne postoji kopno koje u biti predstavlja otok. Stoga se jako zalažem da se Jug prometno, odnosno cestovno poveže s ostatkom Hrvatske. Vjerujem da smo na najboljem putu da se to dogodi. Šteta što se izgubilo puno godina,  što u krivim obećanjima,  a što kod same ove vlade u jednostavnom nerazumijevanju situacije. Tri godine su se potrošile, a već smo mogli biti prijavljeni, već smo mogli dobiti bespovratna sredstva. Međutim, nije vrijeme da sada tražimo krivce već izlaz iz situacije. Kad ste spomenuli vino, to je jedna od možda najpoznatijih regija u Hrvatskoj što se tiče vinogorja i vina. Bila bi ogromna šteta da ljudi ostanu bez mogućnosti da svoje proizvode izvoze i to je jedan velika prepreka na putu do gospodarskog oporavka Pelješca, Mljeta, Korčule i cijelog juga. Stoga se intenzivno zalažem i pokušavam lobirati za ubrzanje tog projekta.

Ja ću vam prije odgovoriti koja je konkretna korist TTIP-a za Europu jer ja to više gledam kao politički sporazum nego kao ekonomski. Mi moramo Europu ojačati i osnažiti svoje veze s Amerikom, u odnosu na druge zemlje, a ovdje sada mislim i na Rusiju. Dakle, Europa mora pokazati svoju snagu, a ujedinjena s američkim tržištem to je jedan veliki plus. Ja sam  pobornik zdravog okoliša, hrane i zdravlja i u svakom slučaju se zalažem da GMO proizvodi ne dođu na hrvatsko tržište, u hrvatsku poljoprivredu i naravno da se moramo zaštititi. Isto tako i ne dopustiti da smanjimo one standarde koje smo do sada uživali. Sigurna sam da naši pregovarači s američkom stranom nešto dogovaraju. Ne možemo popuštati na uštrb kvalitete proizvoda, življenja i zdravlja.  
Ja ne vjerujem da će se to dogoditi jer je u interesu svima na kugli zemaljskoj. Stoga sam sigurna da nećemo nešto napraviti na uštrb Europe niti na uštrb Hrvatske, ali istovremeno moramo ojačati naše veze sa sjeverno-američkim državama. To je naš prioritet kako bismo pokazali određenu snagu.

Mislim da je aktualna hrvatska vlast mogla više iskoristiti ono što nam Europa nudi. Ne znači da je šansa probala, sredstva su još uvijek na raspolaganju i ja vjerujem da ćemo to uspjeti iskoristiti pogotovo ova bespovratna sredstva. Kada govorimo o tome, mislim da građani Hrvatske još uvijek nisu dovoljno upoznati s time. Tu je uloga medija vrlo bitna, da približe građanima Hrvatske prednosti EU i prednosti saveza, tog zajedništva. Mislim da europska ideja nije dovoljno prodrla na hrvatsko tlo. Dolazim iz grada koji je oduvijek bio u duhu Europe, tako sam odgojena i ne mogu zamisliti zatvorenost. Pitanje otvorenosti prema Europi i svijetu je ono na čemu sam se izgradila. Tako da ću dan Europe proslaviti radosno kako govori i naša himna Oda radosti, ali nisam sigurna da su svi građani Hrvatske uživali u tim blagodatima Europe. Treba proći neko vrijeme da ideja zaživi, da ljudi počnu osjećati blagodati. Mi ne želimo različite kriterije, želimo biti ravnopravni s ostalim narodima i ostalih 28 država članica. Mislim da ćemo mi to jako brzo postići, no prije svega je potrebno unaprijediti komunikaciju s javnošću kako bismo se približili građanima i njihovim potrebama.

Ja uvijek nastojim pronaći ono što se tiče Hrvatske. Najviše me brine Jadransko more i Jadransko – jonska strategija, i tu sam izrađivač dvaju mišljenja u ime Odbora za vanjske poslove i u ime Odbora za zaštitu okoliša. Istovremeno se  bavim i utjecajem kulturne baštine na turizam i obratno, a isto tako ravnopravnost spolova mi je vječita tema i borba  pošto sam potpredsjednik Europske pučke stranke za žene. Imam četiri odbora koja intenzivno pratim, a to je skoro nemoguće. Vanjski poslovi, zaštita okoliša, promet i turizma, žene – to su područja na koja sam koncentrirana. Koncentriram se na teme koje su životne i koje mogu pomoći građanima Hrvatske. Puno ima tema, preširok je dijapazon. Trebalo bi se možda više specijalizirati ali mi Hrvati to ne možemo pošto nas ima samo 5 u pučanima, ili nas imam samo 11 u cijeloj delegaciji, a 20 je odbora. Mi ne možemo pokriti rad svih odbora u Europskom parlamentu kao primjer Nijemci koji pokrivaju sve. Tu smo mi kao mala država hendikepirani i trudimo se držati dobre odnose sa svim ostalim zemljama. Međutim, nije jednostavno jer je broj stanovnika osnova za sve ovdje. Kao pojedinac, aktivna jesam, ali se teško kao pojedinac možete istaknuti već samo kao dio neke veće grupe. 

Novinarka: Matea Ćorić