Izvješće o napretku Srbije u 2013. godini dobilo je pozitivnu ocjenu Europskog parlamenta, a 1. ožujka 2012. ta zemlja dobiva status kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji, što je svojevrsno priznanje za poduzete napore na europskom putu Srbije. Iako Hrvatska u odnosu sa Srbijom još uvijek ima mnoga neriješena pitanja, najbolnije je svakako nemogućnost pronalaska 1665 osoba nestalih iz Domovinskog rata zbog manjka informacija. Težak položaj hrvatske nacionalne manjine u Srbiji najbolje pokazuje činjenica da je 2005. godine potpisan sporazum između Republike Hrvatske i Republika Srbije i Crne Gore koji potpisnice obvezuje na reciprocitetno jamčenje političkih i građanskih prava pripadnicima srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj i hrvatske nacionalne manjine u Srbiji. U skladu s tim sporazumom, ali i Ustavom RH te zakonom o pravima nacionalnih manjina, Srbi u Hrvatskoj imaju pravo na tri zastupnika u Saboru. Građanima Hrvatske koji su srpske nacionalnosti omogućava se da biraju i budu izabrani na listi nacionalnih manjina, ali i na općoj izbornoj listi. Time Hrvatska postavlja visoke demokratske standarde koji su teško dostižni i puno starijim europskim demokracijama.

Nažalost, Srbija ignorira provedbu potpisanog sporazuma iz 2005., a Hrvatima nije osigurano mjesto u Skupštini te zemlje iako prema popisu stanovništva iz 2011. Hrvati predstavljaju 4. najbrojniju nacionalnu manjinu u Vojvodini te ih tamo živi 57 900, što nije zanemariv broj.

Imajući u vidu početak pregovora Srbije s EU-om i ispunjavanje kriterija po poglavljima, a s obzirom na veliku osjetljivost EU-a prema nacionalnim manjinama, što Komisija namjerava poduzeti kako bi Republika Srbija implementirala obveze preuzete potpisivanjem sporazuma i tako omogućila pripadnicima hrvatske nacionalne manjine zastupljenost u Skupštini Republike Srbije, a sve radi osiguranja dobrosusjedskih odnosa i europskog puta Srbije?