„Dry i wet leasing” predstavlja posebnu vrstu najma zrakoplova i zrakoplovne posade koja sve više postaje prisutna u svijetu. Točnije, kada govorimo o „wet leasingu” tada je riječ o najmu čitavog zrakoplova sa svom posadom, uključujući održavanje i osiguranje, drugom zračnom prijevozniku koji kao najmoprimac plaća gorivo, pristojbe, poreze i ostale troškove. Kod „dry leasinga” se radi o najmu samog zrakoplova s gorivom ili bez goriva. Ono što predstavlja potencijalni problem jest upravo „wet leasing”. Naime, pogotovo nakon nedavnih događaja, postavlja se pitanje sigurnosti i nadzora za koje smatram da mogu biti nedovoljno regulirani prilikom ovakve vrste najma.
Zanima me smatra li Komisija ovaj sustav trenutno dovoljno reguliranim te predstavlja li ovakav način operiranja zrakoplovima potencijalnu prijetnju sigurnosti?