PITANJE (12.05.2017.):
Hrvatska je prema službenim podacima Eurostata u 2015. porezom na onečišćenje ostvarila udio od 10,9 % u odnosu na ukupne porezne prihode državnog proračuna, zauzevši tim rezultatom prvo mjesto na ljestvici Europske unije. Stopa ekološkog oporezivanja služi i kao važan indikator u europskom „Resource Efficiency Scoreboardu”, statističkom indeksu koji mjeri učinkovitost upotrebe resursa i održivog gospodarskog razvoja.
Iako pravni okvir Europske unije izrazito vodi računa o zaštiti okoliša, znatne razlike u stopi ekološkog oporezivanja među državama članicama i dalje postoje.
Posebno vrijedi istaknuti tendenciju prema kojoj veće države bilježe manju stopu ekološkog oporezivanja u usporedbi s manjim državama članicama. S obzirom na to da zakonodavstvo Europske unije obuhvaća nadzorne i naredbodavne mjere kojima su cilj jednaki standardi u sferi zaštite okoliša, raspon u oporezivanju zahtijeva daljnja nastojanja u usklađivanju instrumenata racionalnog korištenja prirodnih resursa.
Koje mjere Komisija kani primijeniti kako bi osigurala jednaka pravila ekološke zaštite u državama članicama i izbjegla prekomjerno opterećivanje malih i srednjih poduzeća?
ODGOVOR (17.07.2017.):
Prema iskustvu država članica, porezi za zaštitu okoliša mogu biti djelotvorni i učinkoviti instrumenti za postizanje ciljeva politike u području zaštite okoliša. Ipak, iako su minimalne stope trošarina na energente i električnu energiju usklađene na razini EU-a(1), države članice mogu odlučiti kojim će se instrumentom koristiti za postizanje ciljeva iz zakonodavstva EU-a u području zaštite okoliša, što se ogleda u statističkim podacima o porezima.
Porezi za zaštitu okoliša ponekad nisu dovoljni kako bi se riješio problem zaštite okoliša. Najčešće se primjenjuju zajedno s regulatornim instrumentima — najistaknutiji su takvi slučajevi politika o otpadu, u sklopu koje su gotovo sve države članice koje primjenjuju poreze za odlaganje na odlagališta uvele program odgovornosti proizvođača, i politika o kvaliteti zraka, u sklopu koje se primjenjuju porezi na emisije i norme za kvalitetu zraka. Stoga, kako bi se procijenilo opterećenje za, primjerice, MSP-ove(2), ne treba analizirati samo poreze za zaštitu okoliša, već sve poduzete mjere.
Komisija se ne može miješati u nacionalne porezne sustave ako se država članica pridržava zakonodavstva EU-a(3). Komisija prati nacionalne porezne sustave i izdaje preporuke za poboljšanje ako to smatra prikladnim u kontekstu europskog semestra i u okviru Pregleda aktivnosti u području okoliša(4). Usto, Komisija aktivno promiče razmjenu dobre prakse među nacionalnim tijelima u području ekonomskih instrumenata — u tijeku je projekt(5) čiji su glavni ciljevi promicanje razmjene dobre prakse i primjene ekonomskih instrumenata u području zaštite okoliša.
