PITANJE (17.07.2018.):

Komisija je 2016. godine predložila reformu Dublinskog sustava tako da se poštenije raspodijeli teret zahtjeva za azil među svim državama članicama Europske unije, umjesto da taj teret snose samo granične države, kao što propisi sada nalažu. No dvije godine poslije, države članice koje odlučuju o tom prijedlogu u Vijeću EU-a nisu ni blizu dogovoru. Ministri unutarnjih poslova na ovotjednom sastanku u Luksemburgu nisu se pomakli s mrtve točke, a belgijski ministar Theo Francken ustvrdio je da je reforma Dublinskog sustava „mrtva”.

Najsporniji dio reforme ideja je da se tražitelji azila preseljavaju iz prve članice u koju su ušli, prema kvotama u sve druge države članice ako je ta prva suočena s neizdrživim pritiskom migranata. Princip stalnih i obvezujućih kvota odbojan je za niz država, od Mađarske, koja nije sudjelovala ni u privremenim kvotama, do praktički svih drugih istočnih članica EU-a. U izostanku zajedničkog europskog rješenja, Nizozemska, Austrija i Danska sve intenzivnije idu prema rješenju koje bi tražitelje azila zaustavilo izvan granica EU-a i u kampovima u sjevernoj Africi obrađivalo njihove zahtjeve za azil obeshrabrujući ih tako da se otisnu prema Uniji. To rješenje već dugo zagovara mađarski premijer Viktor Orban.

Za početak, u pitanje će biti dovedena sloboda kretanja, ako se ne riješi taj problem. Stoga slijedi moje pitanje Komisiji: zašto nakon dvije godine još ništa nije učinjeno po tom pitanju?