Dugo iščekivani susret dogodio se u Gruškoj luci 6. lipnja prije 11 sati kada je sveti otac Ivan Pavao II. došao na prostor euharistijskog slavlja i podigao desnu ruku pozdravljajući sve okupljene vjernike. Papa se provezao u papamobilu, u kojem je bio zajedno s dubrovačkim biskupom Želimirom Puljićem i svojim osobnim tajnikom, između vjernika i hodočasnika kako bi im bio bliže i kako bi svi jače doživjeli radost susreta.

Iz Zračne luke Dubrovnik do mjesta euharistijskog slavlja u Gruškoj luci Sveti Otac se s pratnjom provezao državnom cestom D-8 kroz Konavle i Župu dubrovačku do grada, a zatim ulicama Pera Bakica, Vladimira Nazora, Puta Republike i Obalom Stjepana Radića do Luke Gruž. U Zračnoj luci Dubrovnik Papu su dočekali i pozdravili biskup domaćin Puljić, gradonačelnica Dubrovnika Dubravka Šuica, župan dubrovačko-neretvanski Ivan Šprlje, potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske Goran Granić, načelnik općine Konavle Luka Korda i direktor Zračne luke Dubrovnik Tonći Pejović, te djeca u narodnim nošnjama iz KUD-a »Ćilipi«. Svetom Ocu je tom prigodom uručen i dar: zlatnik slikara Mataušića, na kojem se s jedne strane nalazi Dubrovnik, s druge strane maskerol, te zlatni kipić sv. Vlaha. Oba dara stavljena su kutiju formata A4 sa srebrnom podlogom, simbolizirajući tim zlatno-srebrnim bojama žuto-bijele boje papinske zastave. Prigodni tekst je napisao akademik Luko Paljetak, na latinski ga je preveo prof. Salopek, a rimskim kurzivom ispisao slikar Ivo Grbić.

Papina misa s tri kardinala i više od trideset biskupa

Nakon prolaza među vjernicima, koji su razdragano mahali papinskim i hrvatskim zastavicama u znak poštovanja i pozdrava a Papa im uzvraćao znakom križa u znak blagoslova, započelo je jedinstveno povijesno euharistijsko slavlje u dubrovačkoj biskupiji. Uz Svetog Oca i biskupa domaćina Puljića u koncelebraciji su bili kardinal Angelo Sodano, državni tajnik Svete Stolice, kardinal Joachim Meisner iz Kolna, kardinal Vinko Puljić iz Sarajeva, te tridesetak biskupa iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Srbije i Crne Gore, Ukrajine, Perua, Austrije i veliki broj svećenika, domaćih i onih koji su došli s hodočasnicima, kojih je također bilo iz gotovo svih krajeva svijeta. Papi je na početku mise dobrodošlicu izrazio domaći biskup Puljić.

Proglašenje nove hrvatske blaženice

Više od šezdeset tisuća vjernika slavilo je misu s Papom u Dubrovniku, a među njima su posebno radosni bili Blaćani. Njihovu mještanku, nakon šestogodišnjeg procesa za beatifikaciju, Sveti Otac je proglasio blaženom. Od toga časa u katoličke kalendare na dan 9. srpnja dopisujemo Hrvaticu Mariju Propetog Petković. Radosne su bile i sestre družbe Kćeri milosrđa koje su na misu proglašenja svoje utemeljiteljice blaženom stigle iz jedanaest država europskog i latinskoameričkog kontinenta u kojima zajednica djeluje. Među njima bila je s. Julijana Franulović, prva nasljednica blažene Marije Petković na mjestu poglavarice družbe, s. Berislava Zmak, današnja poglavarica, i s. Emila Barbarić, provincijalka Hrvatske provincije družbe.

Biskup Puljić zajedno je s postulatorom kauze o. Paolom Lombardom zamolio je Svetoga Oca neka započne čin beatifikacije časne službenice Božje Marije od Propetog Isusa Petković riječima: »Sveti Oče, kao dubrovački biskup, ponizno Vas molim, udostojte se ubrojiti među blaženice službenicu Božju Mariju Propetog Isusa Petković, utemeljiteljicu družbe Kćeri milosrđa.«

Potom je biskup Puljić pročitao kratak životopis Marije Propetog Petković (1892-1966), a Ivan Pavao II. izrekao je službenu formulu beatifikacije: »Mi, udovoljavajući želji našega brata dubrovačkoga biskupa Želimira Puljića te brojne druge braće u biskupstvu i mnogih vjernika, pošto smo razmotrili mišljenje Zbora za proglašenje svetih, Našom apostolskom vlašću dopuštamo da se službenica Božja Marija Propetoga Isusa Petković odsada naziva blaženom i da se svake godine na dan njezina rođenja za nebo, 9. srpnja, može slaviti njezin spomen na mjestima i na način kako je to određeno kanonskim propisima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.«

Nakon svečanog čina beatifikacije pisac prvoga životopisa nove blaženice dr. fra Atanazije Matanić i postulator kauze o. Paolo Lombardo otkrili su na oltarnom prostoru sliku nove hrvatske blaženice s. Marije od Propetog Isusa Petković.

Uz pjesmu u čast nove blaženice, vjernici u ophodu sa svijećama prinijeli su darove i moći. Moći blaženice do njezine slike u procesiji donio je Roger Cotrina Alvarado, natporučnik bojnog broda peruanske mornarice koji je 26. kolovoza 1988. godine, nakon potapanja podmornice »Pacocha«, u teškoj životnoj opasnosti zazvao pomoć Marije Petković, te doživio čudo spašavanja života dvadesetorice mornara. Taj je događaj priznat kao čudo u procesu beatifikacije Marije Petković. Uz njega u ophodu su cvijeće donijeli župljani Blata Katarina Donjerković i Franka Gavranić; djevojčice u narodnoj nošnji Vele Luke Emi i Ena Cetinić, predstavnice korčulanskog dekanata, donijele su maslinovu granu i ulje; maketu jedrenjaka donijeli su Ivan Radovanović i Jelena Radovanović; u narodnoj nošnji Blata bili su Željka Bačić i Ivana Biško koji su donijeli cvijeće; dok su Blaćani Branko Bačić i Ivica Cetinić prinijeli konavoski vez. Provincijalka družbe Kćeri milosrđa u Čileu s. Coronata Donoso i provincijalka družbe u Argentini s. Maria (Donato) Orsillo donijele su misnice. Sestra iz Paragvaja Elza Dorila Alcaraz Marecos i sestra iz Italije Stana s. Teodora Vilić nosile su svijeće. Svijeće su nosile i djevojčice iz odgojnog zavoda družbe iz Perua Mirjam Olivera i Marghot Violeta. Ane i Niko Lujo, predstavnici stonskog dekanata, u narodnoj nošnji prinijeli su plodove iz Dubrovačkog primorja, dok su predstavnici Hrvatske vojske i policije Velimir Barbir i Josip Zagorčak donijeli golubice. Iz konavoskog dekanata u narodnoj nošnji bili su Ivana (Frana) Franušić i Niko Prokulica koji su prinijeli plodove iz Konavala. Bogoslovi iz Tanzanije, koje uzdržava Dubrovačka biskupija, Castor i Hilary prinijeli su kokos, ananas i banane; med iz Novog Šehera Ivica Topić i Violeta Tomić, a cvijeće djeca iz Vojvodine u narodnim nošnjama Anamarija Skenderovic i Aleksandar Stipić.

Svečanost beatifikacije zaključena je zahvalom biskupa Puljića: »Sveti Oče, kao biskup dubrovački, od srca Vam zahvaljujem u svoje ime i u ime svoga naroda što ste se udostojali ubrojiti među blaženice službenicu Božju Mariju Propetog Isusa Petković« te pozivom Ivana Pavla II. da po zagovoru nove blaženice »vjerno izvršujemo svoj životni poziv i postignemo savršenstvo«.

Poticaj hrvatskim ženama

S nestrpljenjem su vjernici u Gruškoj luci čekali da čuju Papinu poruku u propovijedi, da poslušaju što on od njih traži. Obraćanje hrvatskoj ženi nisu očekivali. Čuti iz njegovih usta u Dubrovniku njegove misli, široj javnosti slabo poznate, a objavljene u Pismu ženama i enciklici Mulieris dignitatem, bile su za mnoge radosno i ugodno iznenađenje. Poticaj hrvatskim ženama ujedno je i zadatak ne samo njima, nego i cijeloj Crkvi u Hrvata da dobro promisli o vrednovanju te specifične »umnosti žene« u Crkvi i društvu.

Simboličan je bio i prinos darova vjernika biskupije koji su prinijeli porculanski križ s pozlatom, koji je darovao Centar za radnu terapiju, a Svetom Ocu su ga predali Tomislav Anđelko vic, voditelj centra, te štićenici Stjepan Akmadžić i Ivan Buntjelić. Bibliju je prinio Darinko Iveković, dok su mladići iz župe sv. Marije Mandaljene Marin Lučić i Hrvoje Raguž prinijeli CD »Ivan Pavao II. i Dubrovnik« i zbirku pjesama koju je opremio Josip Botteri Dini svojim slikama. Budući da je blažena Marija Petković u počecima družbe išla u Suboticu i tamo prosila žito da nahrani gladne, Novica Miljački i Marina Remeš prinijeli su kruh iz Bačke. Vino dingač prinijeli su Anto Martinović, direktor Vinarije »Dingač« u Potomju s Vesnom i Anteom Martinović. Kalež je prinijela mlada obitelj Oreč: tata Tihomir, mama Zrinka s djecom: Martinom, Tihanom, Antom i Hrvojem. Uime Janjevaca, koji su prije više od 700 godina iz Dubrovnika odselili u Janjevo, srebrnu krunicu prinijeli su Pavao Palić i Vera Mazarekić. Statut grada Dubrovnika prinijela je njegova gradonačelnica Dubravka Suica; arhitekt oltarnog prostora Stijepo Butijer prinio je sliku Josipa Skerlja »Raspeće«, a dožupan dubrovačko-neretvanski Pero Mišković kip sv. Vlaha, rad Josipa Ivanovića. I na kraju kovčeg s novčanim darom za siromahe prinijeli su don Franjo Dragun i s. M. Elvira Krišto, predsjednica Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica. Kao znak pažnje i zahvalnosti Sveti Otac je na darove uzvratio darom kaleža koji će ostati za Dubrovačku biskupiju trajni spomen na taj veliki povijesni događaj.

Unatoč vrelini sunca, hodočasnicima na Papinoj misi u Dubrovniku nije nedostajalo snage i poleta. Hrvatsku misu maestra Šime Marovića predvodio je zbor od 450 pjevača pristiglih iz svih dijelova biskupije kojim je ravnao prof. Viktor Lenert. Pomoć su im pružili i Dubrovački simfonijski orkestar i klapa »Subrenum«. Čestim pljeskom i spontanim skandiranjima Papina imena okupljeni na misnom slavlja u Gruškoj luci pozdravljali su Svetoga Oca i izražavali radost što je napokon tu, među njima.

Ivan Pavao II. pričestio je s. Julijanu Franulović, prvu nasljednicu bl. Marije Petković, potom je pričestio sadašnju vrhovnu glavaricu družbe Kćeri milosrđa s. Berislavu Žmak i provincijalku Hrvatske provincije Krista Kralja družbe Kćeri milosrđa s. Emilu Barbarić, te predstavnike svih biskupija, obitelji, pet dekanata Dubrovačke biskupije, mladih i obitelji poginulih hrvatskih branitelja.

Pri završetku misnog slavlja Sveti je Otac posvjedočio kako je dugo želio doći u Dubrovnik i zahvalio na toploj dobrodošlici, uzajamnoj radosti nije bilo kraja. Niti je bilo više zapreka između srca starca i srdaca mora nazočnih ljudi. Petrov nasljednik je ispunio svoju zadaću - učvrstio braću u vjeri.

Papin povijesni »đir« Stradunom

Na odlasku iz Dubrovnika poslije 17,30 sati Sveti Otac se provezao dubrovačkim ulicama Liechtensteinov put - Josip Kosor - Ivo Vojnović - Pero Čingrija - dr. Ante Starčević - Pile - Iza grada te je kroz Vrata od Ploča došao na Stradun, a na ulicama bili su vjernici da ga još jednom vide, da mu mahnu i pozdrave ga. »Hvala ti, Sveti Oče!« na hrvatskom i poljskom jeziku i brojka 100 u Papinima bojama isticalo se kao i s vrha zvonika puštena zastava u Papinim bojama. Stradun je bio svečano okićen papinskim žuto-bijelim zastavama i zastavama sv. Vlaha, a izlozi su bili ukrašeni Papinim slikama, te simbolima papinstva i kršćanstva, a na Orlandovu stupu bila je postavljena papinska zastava. Pljesak se odbijao od kamena do kamena dubrovačke povijesne jezgre kada se na istočnom ulazu na Stradun pojavio Sveti Otac u papamobilu u kojem je s njim bio i dubrovački biskup Puljić i Papin osobni tajnik, i »napravio 'đir'« prošavši sve do velike Onofrijeve fontane i natrag do crkve sv. Vlaha. Pjesme zahvale, za to vrijeme, pjevao je Dani Maršan, a kada se Sveti Otac zaustavio ispred crkve sv. Vlaha, dubrovačkog zaštitnika i parca, stotinu prvopričesnika na »skalinama« crkve, obučenih u bijele haljinice, zapjevalo mu je pjesmu »Svetom Ocu«, koju je prof. Margit Cetinić napisala posebno za tu prigodu. Bilo je stotinu prvopričesnika u znak 100. apostolskoga putovanja Ivana Pavla II. Mons. Toma Lučić, generalni vikar Dubrovačke biskupije, prinio je Svetom Ocu košaricu s golubicama mira, koje je taj neumorni svjetski borac za mir pustio da polete i donosu poruku mira svim ljudima dobre volje.

»Pozdravljam Dubrovnik i djecu prve pričesti. Neka vas Bog sve blagoslovi! Ovaj lijepi grad, djeca i mladi, i ovi u poodmaklim godinama, lijepi su i dobri«, rekao je Sveti Otac na talijanskom jeziku, a biskup Puljić preveo na hrvatski, te je blagoslovio sve okupljene ispred crkve i na Stradunu gdje su uz brojne vjernike bili i mladi iz raznih krajeva Dubrovačke biskupije odjeveni u narodne nošnje, sinjski alkari, predstavnici kumpanija, a ispred crkve sv. Vlaha bili su, uz prvopričesnike, dubrovački festanjuli, te dubrovačka Limena glazba.

I dok je Papa odlazio sa Straduna, mahala su djeca kličući »Živio, Sveti Oče!« i festanjuli iza njih, mahali su svi okupljeni, sretni što su bili svjedoci tog događaja. Događaja pape Ivana Pavla II. u Dubrovniku 6. lipnja 2003. godine kada je Papa zamolio Gospodina da kršćanska zajednica u Dubrovniku raste i učvršćuje se »u uzajamnom oprostu, ljubavi i miru«.

IZVOR: http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=145&news_ID=3380