Dogovor o povratku migranata i tražitelja azila s grčkih otoka u Tursku, postignut na sastanku šefova država i vlada 18. ožujka u Bruxellesu, u središtu je rasprave na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta na kojoj sudjeluju predsjednik Vijeća Donald Tusk i predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker.

U raspravi je riječ dobila i zastupnica Dubravka Šuica. Prema novom sporazumu, svi koji ilegalno pristižu na grčke otoke vratit će se u Tursku, u skladu s pravom EU i međunarodnim pravom, a EU će primiti po jednog sirijskog izbjeglicu za svaku koja bude poslana natrag.

Je li bolje da na Egejskom moru vladaju krijumčari ili dogovor Turska-Europska unija? To je pitanje na koje ovim sporazumom dajemo odgovor. Trgovinu ljudima potrebno je zamijeniti kontroliranim kretanjem tražitelja azila.

“Današnja rasprava upravo opravdava tezu da je politika umijeće mogućega. Sporazum EU s Turskom nije savršen, ali jest jedan konkretan korak u rješavanju migrantske krize. Znamo da Turska nije jedino rješenje i možemo slobodno postaviti pitanje je li Turska pouzdan partner. No, neka je inicijativa svakako morala biti pokrenuta. Još uvijek nema dovoljno kapaciteta na granici Grčke i Turske i moramo biti solidarni ali i odgovorni. Smatram da je dobro da je Balkanska ruta zatvorena, međutim otvara se ruta preko Mediterana i na moru nije moguće postavljati žice. Stoga moramo težiti rješavanju uzroka krize, a s izbjeglicama postupati humano”, poručila je zastupnica Šuica.

Također je upitala predsjednika Tuska kako će kontrolirati provedbu ovoga sporazuma i korištenje 6 milijardi eura koje je EU uplatila Turskoj.

Donald Tusk nazvao je ovaj sporazum testom europske solidarnosti kojim poštujemo ljudsko dostojanstvo, no njegov uspjeh ovisit će o provedbi. Postoje nedoumice oko etničkih i pravnih pitanja što se tiče Turske, ali naš osnovni cilj jest stati na kraj nezakonitim migracijama. Ukoliko ponovno ne uspostavimo poštivanje naših propisa, onda idemo prema političkoj katastrofi i kaosu, a najgori je osjećaj nesigurnosti i rast populizma.

Treba stabilizirati okruženje Europske unije, koncentrirati se na sprječavanje gladi i siromaštva u subsaharskoj regiji, rata u Siriji, konflikata u Libiji i Afganistanu te najnovijih sukoba u Nagorno-Karabahu. Potreban je ekonomski i socijalni razvoj ovih regija i kontinuirani napori, međutim, jamstvo za uspjeh ne postoji.