I dok je Australcima i Aboridžinima Crvena stijena turistička atrakcija i sveto mjesto, Crno brdo stanovnicima Ravnih Kotara predstavlja prijetnju i sije strah. Ne radi se o nikakvim vračarskim poslovima, već o tvorevini stvorenoj od ljudske ruke prije šest godina.
Naime, prilikom sanacije područja bivše šibenske Tvornice elektroda i ferolegura golema količine silikomanganske i feromanganske troske dovezene je u Biljane Donje. Dovezeno je tad nekim procjenama čak i do 200.000 tone troske i stvoreno je crno brdo. Kako se radi o mjestu gdje je veli broj stanovnika srpske nacionalnosti odmah su krenule i političke kalkulacije, no pokazalo se kao je to ipak posljedica privatnih dogovora i nije dio nekog strateškog plana prisiljavanja stanovnika Biljana Donjih da napuste svoje domove, kako su neki to prezentirali ili da obeshrabre one koji se iz Srbije žele variti u Biljane.
Oko 138.443,4 tone
“U gajeve gdje smo nekad čuvali ovce, nasuli su preko noći to opasno smeće.” - upozorili su stanovnici, ne samo Biljana, nego i drugih mjesta u blizini, prvenstveno Škabrnje. A negoduju i stanovnici Prkosa, Zemunika, Nadina…
Od 2012. godine jedan od najglasnijih s upozorenjima na rizik koji Brdo donosi je svakako i Zdravko Belušić, predsjednik eko udruge Ravni Kotari.
No, unatoč pritiscima i od strane Europske komisije, dokazano kancerogeno Brdo nije uklonjeno.
Pa je tako još 2014. godine analiza Ministarstva poljoprivrede, odnosno inspekcijski nadzor sanitarne, šumarske i vodoprivredne inspekcije pokazala kako je Crno brdo opasno. U očitovanju tadašnjeg pomoćnika ministra poljoprivrede Dražena Kurečića stoji kako veći dio uzoraka uzetih s Crnog brda ne zadovoljava uvjetima za odlaganje zbog povišene razine kancerogenih tvari, poput policikličkih aromatskih ugljikovodika i ukupnog organskog ugljika.
Dio očitovanja iz Ministarstva poljoprivrede je i analiza Hrvatskih voda, koje su pak zaključile da na predmetnoj lokaciji nije izvedena vodonepropusna podloga, zbog čega dolazi do “emisija prioritetnih opasnih tvari (potvrđenih analizom eluata) u podzemne vode”, što je zabranjeno u III. zoni sanitarne zaštite izvorišta Kakma.
Naime, 19. veljače 2014. godine proveden je koordinirani inspekcijski nadzor inspekcije zaštite okoliša, državne vodopravne inspekcije, sanitarne i šumarske inspekcije s ciljem kontrole mjera i obveza prema posebnim propisima iz djelokruga svoje nadležnosti, nad pravnom osobom MLM Group - Zagreb d.o.o., Zagreb radi odlaganja zamjenskog agregata kamena za proizvodnju betona i asfalta na lokaciji u Biljanima Donjim. Prilikom provedbe navedenog koordiniranog inspekcijskog nadzora utvrđeno je da je na navedenoj lokaciji uskladišteno 138.443,4 tone kamenog agregata nastalog oporabom silikomanganske i feromanganske troske iz Tvornice elektroda i ferometala d.d. iz Šibenika.
Spora reakcija
“Crno brdo je sramota za Hrvatsku i ekocid za kojeg smo dokazali da je kancerogen, a sve opasne tvari iz njega se slijevaju u podzemni vodeni sliv koji obuhvaća više izvorišta, pa čak i Vransko jezero. Naša je opravdana bojazan da je ta golema količina kancerogenog otpada dovezena kako bi se stavilo bez ikakve obrade u budući Centar za zbrinjavanje otpada u Biljanima Donjim. Nedavno su najavili pokrivanje Crnog brda folijom, no to je mazanje očiju jer ta folija neće spriječiti istjecanje kancerogenih tvari u podzemne vode i njihov strašni utjecaj na vodeni sliv Zadarske županije.” - glasilo je jedno od brojnih upozorenja koje je Belušić uputio. No očito, uzalud, jer Brdo je i dalje na istome mjestu, i nepokriveno.
Kako su još 2011. godine pisali mediji “tvrtka MLM Group iz Zagreba dogovorila je zakup terena s Vladimirom Čupićem, veličine 20 tisuća četvornih metara”, i tu je dovezena sporna crna troska. Pažnju raznih inspekcija tad je bila privukla činjenica kako je zbog pristupa terenu probijena ilegalna cesta, no o sastavu i utjecaju odloženog materijala na okoliš nije se puno govorilo.
S protjecanjem vremena mještani će postajati sve zabrinutiji i glasniji u svojim upitima. Sramežljiva podrška institucija i političara uslijedit će tek zadnjih godinu, dvije, no rješenja još uvijek nema. A u međuvremenu je u blizini niknulo i drugo brdo - pokraj zaseoka Veljani.
Ne zna se niti odgovor na glavno pitanje - može li se sporna troska koristiti kao građevinski materijal.
Ekolozi i predstavnici zelenih udruga kažu ne, primjeri iz nekih država pokazuju pak drugačije.
Početkom ove godine Belušić je reagirao na najave pojedinih medija kako će se torska koristiti kao završni sloj na Zračnoj luci Zadra, upozorivši još jednom kako je taj materijal kancerogen, no ne odbacujući pri tome mogućnost da materijal može biti korišten kao “početni” sloj u asfaltiranju cesta, pista, parkirališta i slično, ali samo kao podzemni, tj. potpuno zatvoren i izoliran, a nikako ne kao završni, tzv. habajući sloj jer se tako kancerogena prašina raznosi po cijeloj okolici. A prema najavama, upravo tome se nada i tvrtka MLM Group, prodati ga građevinskom sektoru.
EU kazna
U zadnjih godinu dana više puta su stizale najave kako je odvoz troske, nekima vrijedne sirovine, nekima potencijalne eko bombe pitanje dana, no to se još uvijek nije dogodilo.
A na problem Crnog brda nedavno je upozorila i domaća EU parlamentarka Dubravka Šuica, koja se i ranije bavila tim pitanjem te je već dva puta tražila od Europske komisije očitovanje o ovom problemu.
"Kameni agregat se koristi i kao zamjena za vulkanski kamen, odnosno za završni sloj asfalta, i prema nekim saznanjima Hrvatske ceste su proteklih mjeseci ugradile oko tisuću tona kamenog agregata u obnovu kolnika cesta. Svakako, jedno od rješenja za saniranje problema "Crnog brda" je i korištenje ovog materijala u cestogradnji." - predložila je Šuica.
Ranije je Europska komisija pozvala Hrvatsku da osigura primjerenu zaštitu odlagališta Crno brdo u Biljanima Donjim kod Benkovca sukladno zakonima EU-a. Pa je tako u ožujku 2015. uputila Hrvatskoj službenu opomenu s ciljem rehabilitacije Crnog brda do 31. prosinca 2015., no reakcija nema.
“Ako Hrvatska ne popravi situaciju za dva mjeseca, Komisija je može prijaviti Sudu EU-a, a ako Sud EU-a presudi protiv Hrvatske, ona će morati postupiti prema toj presudi. Prema uobičajenom postupku u slučajevima povrede propisa, državi članici stiže službena opomena Europske komisije, a ako niti nakon toga ništa ne učini stiže obrazloženo mišljenje. Sud je zadnja opcija od kojeg Komisija može tražiti i da se državi koja je povrijedila propis dosudi novčana kazna.” - objašnjavaju iz Ureda europarlamentarke.
