Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković sudjelovao je u utorak u svečanosti otvorenja obnovljene Biskupske palače.
Uz domaćina, biskupa mons. Matu Uzinića, koji će se u svoj novi-stari dom useliti 21. rujna, svečanosti otvorenja prisustvovali su predsjednik Sabora Gordan Jandroković, ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, izaslanica predsjednice RH Renata Margaretić Urlić, saborski zastupnici Sanja Putica i Branko Bačić, zamjenica župana Žaklina Marević, zatupnica u Europskom parlamentu Dubravka Šuica, hvarski biskup Petar Palić, kotorski biskup Ilija Janjić te apostolski nuncij u RH Giuseppe Pinto koji je blagoslovio prostor.
-„Ovo je povijesni događaj. Ali kada to kažem, uhvatim samog sebe kako to govorim po četvrti put ove godine. Slušajući našeg biskupa koji je istaknuo nužnost i važnost povratka u Grad, činjenica je kako palače nisu važnije od ljudi. Ljudi su ti koji su bitni. I onda, izričući kako je ovo povijesni događaj, moram se prisjetiti svih ostalih povijesnih događaja ove godine. To su nova cesta od Mosta dr. Franja Tuđmana prema Pobrežju koja će osigurati jedan novi život za mlade ljude. Također, nakon 30 i nešto godina se gradi nova škola, PŠ Montovjerna, a Studentski dom će nam omogućiti da uistinu postanemo studentski grad. Četvrta stvar je povratak našeg biskupa u Grad među neke nove mlade, vjerujem“, istaknuo je gradonačelnik Franković pri svom obraćanju.
Biskupska palača, nekada vlasništvo obitelji Sorkočević, važno je mjesto duhovnog i kulturnog identiteta Dubrovčana te povijesno mjesto življenja biskupa u Dubrovniku od polovice 19. stoljeća sve do velikog potresa 1979. godine, kada je u cijeloj svojoj strukturi teško oštećena nakon čega je i iseljena. U to vrijeme u njoj je stanovao tadašnji biskup dubrovački Severin Pernek. Budući da je od tada prošlo gotovo 40 godina, značaj povratka biskupa u svoj stari dom time je veći.
Započeti konzervatorsko-restauratorski istražni radovi 1984. godine prekinuti su zbog agresije na Dubrovnik 1991., te su dovršeni 1993. godine. Zahtjevan projekt rekonstrukcije dovršen je 2000. godine, kada je ishođena i građevinska dozvola. Radovi konstrukcijske sanacije započeli su 2003. godine i trajali su do 2013. godine. Uslijedili su završni građevinski, obrtnički i instalaterski radovi.
Cijeli proces obnove vodio je Zavod za obnovu Dubrovnika do 2016. godine, kada je to preuzela Dubrovačka biskupija. Svi radovi su vođeni uz stalnu suradnju i nadzor nadležnoga Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Dubrovniku.
Ukupna vrijednost radova na obnovi ovog složenog i povijesno vrlo slojevitog objekta do 2016. godine iznosila je oko 25.000.000 kuna. Sredstva je kroz programe Zavoda za obnovu Dubrovnika uložilo Ministarstvo kulture, Dubrovačko-neretvanska županija i Grad Dubrovnik, dok je Dubrovačka biskupija pokrila otprilike 15% troškova iz svojih sredstava. Ukupna vrijednost preostalih završnih radova nakon 2016. godine je oko 6.700.000 kuna, što je osigurano donacijom Zaklade Caboga Stiftung. Tom donacijom pokriveno je i uređenje interijera, koje je, kao i sve završne radove vodio arhitektonski studio Studio Vetma Arh iz Dubrovnika. Manji radovi na ovom značajnom zdanju nastavit će se i nakon njenog otvaranja, prvenstveno završetak restauracije zidnih oslika u hodnicima.
Sve navedeno ovaj projekt po svim parametrima struke čini jednim od najvažnijih, sveobuhvatnih konzervatorsko-restauratorskih pothvata u modernoj povijesti.
