PITANJE (30.8.2016.)
Od 2003. godine u Republici Srbiji na snazi je Zakon o univerzalnoj jurisdikciji koji omogućava srbijanskim sudovima da primijene nacionalno kazneno pravo na počinitelja — stranca koji je počinio kazneno djelo u inozemstvu, protiv stranca ili strane države, i ne nalazi se na teritoriju države u kojoj mu se sudi.
Srbija je to pravo iskoristila kada je na 12 godina zatvora optužila hrvatskog državljanina Veljka Marića, a na optužnicama se nalaze i drugi hrvatski građani koji nisu upoznati s činjenicom da je za njima raspisana tjeralica i kojima prijeti opasnost od uhićenja pri ulasku u Srbiju. Tako su srbijanske vlasti nedavno na graničnom prijelazu Bogojevo uhitile hrvatskog branitelja Zdravka Hlobika kojeg su zamijenili za njegovog imenjaka, za kojim je raspisana tjeralica zbog optužbe za terorizam u Domovinskom ratu.
Ovim zakonom Srbija se proglasila „mini Haagom”, uspostavivši pravo da sudi bilo kome. Smatram da Zakon o univerzalnoj jurisdikciji odstupa od pravnih standarda koji postoje u Europskoj uniji i da predstavlja kamen spoticanja u pregovorima Republike Srbije i Europske unije.
Koje će mjere Europska komisija poduzeti da zaštiti hrvatske građane, ali i građane drugih europskih država, od tog neprimjerenog zakona, kako se slučajevi Veljka Marića i Zdravka Hlobika ne bi ponovili i kako bi se pridonijelo bržoj integraciji Srbije u Europsku uniju?