PITANJE (29.06.2017.):
U isto vrijeme kada je na referendumu odlučeno da će Ujedinjeno Kraljevstvo izaći iz Unije, neprimijećeno se pojavila, i dalje traje, ozbiljna kriza u talijanskim kreditnim institucijama. Problem predstavlja razina nenaplativih kredita u najvećim talijanskim bankama. Već je otpisano 360 milijardi eura izdanih kredita, što predstavlja 20 % posuđenog novca na tržištu. Unicredit banka službeno je objavila da 2016. neće zadovoljiti postavljene kriterije i zahtjeve ESB-a. Banka s podružnicama diljem Europe postaje too-big-to-fail slučaj, s imovinom od više od jednog bilijuna eura. Plan joj je do 2019. otpustiti 14 tisuća ljudi i zatvoriti 944 podružnice diljem Europe. Talijanska je vlada na saniranje štete dosad potrošila 20 milijardi eura, što je rezultiralo kratkoročnom stabilnošću, ali je jasno da dugoročnog plana nema. Rezultat će biti nova financijska kriza koja će se preliti na cjelokupna gospodarstva u više zemalja članica.
Intesa Sanpaolo i Unicredit vlasnici su dvije najveće hrvatske banke, Zagrebačke i Privredne, s kojima je skoro svaki hrvatski građanin na ovaj ili onaj način povezan. Bankroti subjekata koji su umreženi u čitavo gospodarstvo trebaju biti ekonomski ekvivalent elementarnoj nepogodi. Smatra li Komisija da je situacija u Italiji došla do potrebe za interveniranjem? Postoji li potreba za određenom zaštitom podružnica protiv odljeva kapitala?
ODGOVOR (25.08.2017.):
Komisija je svjesna postojanja javno dostupnih informacija o bilanci banaka Intesa Sanpaolo i Unicredit, ali ne nadzire te institucije. Te banke podliježu jedinstvenom nadzornom mehanizmu, a osim toga u nadležnosti su Jedinstvenog sanacijskog odbora. Nadzor nad bankama u EU-u pojačan je, među ostalim dalekosežnim testiranjima otpornosti na stres, a sanacijska tijela planiraju sanaciju bankarskog sektora.
Komisija pomno prati kretanja u bankarskom sektoru i podsjeća da je u preporuci za Italiju za 2017. toj državi preporučila da treba „ubrzati smanjenje razine loših kredita i pojačati poticaje za sanaciju i restrukturiranje bilance, posebno u segmentu banaka koje su pod nacionalnim nadzorom” i „donijeti sveobuhvatnu reformu stečajnog regulatornog okvira i regulatornog okvira za naplatu osiguranja.”(1)
Što se tiče pitanja mogućeg odljeva kapitala, nadležno nadzorno tijelo može u bilo kojem trenutku odlučiti o primjerenosti mjera koje se planira poduzeti. Kada je riječ o bankarskim grupama u EU-u, Direktivom o kapitalnim zahtjevima(2) propisuje se obveza konsolidiranog nadzora i suradnja s tijelima nadležnima za nadzor nad društvima kćerima, među ostalim i u području upravljanja likvidnošću.
