PITANJE (06.11.2017.):
Klimatske promjene se odvijaju sve brže i predstavljaju prijetnju na globalnoj razini. Otapanje ledenjaka koje dovodi do podizanja razine mora i razne elementarne nepogode najviše pogađaju zemlje koje su najmanje aktivne u suzbijanju klimatskih promjena. Sve veći broj ekstremnih vremenskih uvjeta i nepogoda pridonosi povećanju migracije iz zajednica u kojima klima igra ključan faktor za preživljavanje. U 2015. godini zbog elementarnih nepogoda migriralo je 244 milijuna ljudi, a očekuje se da će se tijekom sljedećih godina taj broj još povećati.
Klimatske izbjeglice ne ulaze u okvir o migracijama, stoga njihova prava nisu ostvarena. S obzirom na to da se ne možemo oslanjati na činjenicu da ćemo problem klimatskih promjena u skorije vrijeme riješiti u cijelosti, trebamo računati na to da će broj klimatskih izbjeglica još rasti.
Stoga moje pitanje Komisiji glasi: kako riješiti problem migranata koji su prisiljeni otići iz svoje zajednice zbog klimatskih promjena?
Na koji način im se može zajamčiti poštovanje i ostvarenje njihovih ljudskih prava? Pariški sporazum daje jasni pravni okvir za jednakost ljudskih prava, ali taj se okvir može unaprijediti i poboljšati. Namjerava li Komisija poduzeti neke korake u vezi s tim pitanjem?
ODGOVOR (09.01.2018.):
Potrebno je još raditi kako bi se bolje razumjela međusobna povezanost klimatskih promjena i raseljavanja. Stoga je EU osnovao projekt Migracije, okoliš i klimatske promjene: dokazi za izradu politike(1). U sklopu Zajedničkog istraživačkog centra nalazi se Centar znanja o migracijama i demografiji(2): „prisilno raseljavanje” utvrđeno je kao prioritet istraživanja.
Čimbenici koji potiču migracije mogu se smanjiti kratkoročnim i dugoročnim djelovanjem. Prilagodbom klimatskim promjenama pridonijet će se otpornosti osoba koje su najviše pogođene. Program Savez za globalne klimatske promjene(3), koji je osnovao EU, pridonosi prilagodbi u partnerskim zemljama. Potpora neposredno nakon katastrofa, poput mehanizma EU-a za civilnu zaštitu(4), može doprinijeti tomu da katastrofe ne dovode do dugotrajnih kriza.
EU je podupirao inicijativu Nansen(5) i njezin Plan za zaštitu osoba koje su raseljene u drugu državu u kontekstu katastrofe i klimatskih promjena(6) iz 2015. Tim se planom podupire uključivanje učinkovite prakse država i (pod-) regionalnih organizacija u njihov normativni okvir. EU sada podupire i platformu o raseljavanju u slučaju katastrofe, nastalu nakon inicijative Nansen.
Države članice UN-a donijele su 2016. Deklaraciju iz New Yorka o izbjeglicama i migrantima(7), u kojoj se poziva na izradu globalnog sporazuma za sigurne, uredne i zakonite migracije i globalnog sporazuma o izbjeglicama. EU je aktivno uključen u pripremu tih dokumenata koji će se donijeti krajem 2018. U tom je kontekstu EU podsjetio na važnost uključivanja mobilnosti ljudi u prilagodbu klimatskim promjenama, smanjenje rizika od katastrofa i mehanizme za rano upozoravanje i pripravnost.