PITANJE (19.02.2018.):
Unatoč europskim propisima za zaštitu prirode, svakodnevno gubimo staništa i vrste zbog ilegalnog industrijskog razvoja. Zaštita na papiru je besmislena ako mjere koje su propisane nisu implementirane u sustav. Jedinstvena prirodna područja poput močvara, netaknutih planina, rijeka i morskih područja pod prijetnjom su zbog nedostataka u zakonu, nedostataka odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš i nepostojećih ili neprikladnih planova upravljanja. To ostavlja otvorena vrata štetnim industrijskim projektima poput povećanja riječne plovidbe u španjolskom nacionalnom parku Doñana gdje se močvara isušuje ili razvoja velikih skijališta koja prijete opstanku medvjeda u nacionalnom parku Pirin u Bugarskoj. I hrvatski Nacionalni park Plitvička jezera pod prijetnjom je uništavanja staništa i gubitkom vrsta zbog masovnog turizma.
Na koji način Komisija planira riješiti problem zaštite prirodnih staništa?
Smatra li Komisija da su postojeći zakoni dovoljni kako bismo zaštitili ugrožena staništa?
ODGOVOR (23.03.2018.):
Zakonodavstvo EU-a o prirodi i politika o biološkoj raznolikosti dovoljna su osnova za zaštitu ugroženih staništa u državama članicama EU-a. Direktive o staništima(1) i pticama(2), posebice putem mreže zaštićenih područja Natura 2000, snažan su temelj za očuvanje i održivu upotrebu staništa u EU-u. Iako nacionalni parkovi nisu u nadležnosti EU-a, u mrežu Natura 2000 uključena su područja Doñana u Španjolskoj, Pirin u Bugarskoj i Plitvička jezera u Hrvatskoj. Člankom 6. Direktive o staništima od država članica zahtijeva se da osiguraju održivo upravljanje tim područjima. Aktivnosti na tim područjima, primjerice turizam, moraju se provoditi tako da budu u skladu s ciljevima očuvanja. Trenutačni prioriteti Komisije za promicanje provedbe direktiva EU-a o prirodi, uključujući u pogledu zaštite ugroženih staništa, navedeni su u „Akcijskom planu za prirodu, ljude i gospodarstvo”(3).