PITANJE (12.04.2018.):
Recikliranje se često uzima zdravo za gotovo, bez kritičke analize. Jedna od glavnih izreka kojom se promiče recikliranje je: sve što se može reciklirati, treba se reciklirati. Zato bi cilj tog slogana trebao biti 0 % otpada. Recikliranje koje uključuje troškove skupljanja otpada, transport otpada do odgovarajućih infrastruktura, razvrstavanje, čišćenje i ponovnu obradu otpada, te nakon toga ponovni transport recikliranog proizvoda na često velike udaljenosti, može biti mnogo skuplje nego pohranjivanje ili uništavanje takvog otpada u za to predviđenim postrojenjima. Obnovljivi resursi trebaju se reciklirati, ali ne i sav otpad, jer reciklaža određene vrste otpada donosi više štete nego koristi, a i potroši se mnogo resursa koji zagađuju prirodu samo kako bi se jedan manji dio otpada reciklirao i navodno tako spasio prirodu.
Moje pitanje Komisiji glasi: ima li Komisija u planu napraviti evaluaciju ili ponovnu evaluaciju otpada u Europskoj uniji s obzirom na troškove recikliranja pojedinih vrsta otpada i kolika će se cijena pri tome morati platiti za recikliranje tih vrsta otpada?
ODGOVOR (01.06.2018.):
Hijerarhijom otpada utvrđenom u članku 4. Direktive 2008/98/EZ(1) na sljedeći se način utvrđuje redoslijed prednosti u obradi otpada: sprečavanje nastanka otpada, priprema za ponovnu uporabu, recikliranje, oporaba i zbrinjavanje otpada. Člankom se također predviđa da države članice mogu odstupiti od hijerarhije otpada kako bi se potaknulo stvaranje opcija za obradu otpada koje omogućuju najbolji ukupni ishod u pogledu okoliša iz perspektive životnog ciklusa. Tim se odredbama osigurava da se s otpadom postupa kao s izvorom sekundarnih sirovina koji na održiv način može zamijeniti postupak dobivanja, prijevoza i obrade primarnih sirovina.
Ciljevima povezanim s različitim tokovima otpada koji su utvrđeni zakonodavstvom EU-a o otpadu jača se hijerarhija otpada, a ciljevi se temelje na opsežnim procjenama učinka koje uzimaju u obzir troškove i koristi u pogledu povećanja stope recikliranja u određenom toku otpada. Na primjer, u okviru procjene učinka za ciljeve povezane s komunalnim i ambalažnim otpadom koje je Komisija predložila 2015.(2), a o kojima su zakonodavci postigli dogovor 2018., dokazano je da ostvarivanje stope recikliranja koja je viša od 65 % za komunalni otpad te viša od 75 % za ambalažni otpad zajedno sa smanjenjem odlaganja otpada donosi konkretne koristi u smislu financijske uštede, povećanja zaposlenosti i izbjegavanja emisija stakleničkih plinova(3). Buduće će se revizije zakonodavstva o otpadu temeljiti na procjenama troškova i koristima različitih opcija u gospodarenju otpadom.