HDZ nudi rješenje, nudi konzistentni gospodarski program i vrlo konkretne ljude! * Stranka će opet, kao i 90-tih, preuzeti odgovornost za očuvanje Hrvatske! * Svaka druga mlada osoba je bez posla, BDP pada osam kvartala za redom, a porezna presija gura u bankrot i tvrtke i građane * Zbog nesposobne vlade, RH je u EU proračun uplatila više od 1,6 milijardi kuna, a od odobrenih 3,5 milijardi iz fondova nismo povukli nijednu lipu! * Siromašna Hrvatska financira razvijene države EU! * Zašto Josipović još nije zatražio održavanje izvanredne sjednice Vlade?! Zar uistinu misli da je stanje dobro?! * Vlada uporno nameće ideološke teme ne bi li izbjegla razgovor o ekonomskom ponoru u koji nas je bacila! * Dobili su mandat za gospodarski oporavak, a ne da mijenjaju identitet hrvatskog čovjeka!
Zagreb, Hotel Westin. Organizator: Zaklada Hrvatskoga državnog zavjeta. Na jučerašnjemu Svehrvatskome gospodarskom forumu okupilo se oko 800 sudionika i uzvanika: renomirani međunarodni eksperti, domaći izvanstranački i stranački stručnjaci, diplomatski zbor, bosansko-hercegovački prijatelji (predsjednik HDZ-a BiH dr. Drago Čović, predsjedavajući Ministarskog vijeća Vjekoslav Bevanda), HDZ-ovi dužnosnici, koalicijski partneri (Branko Hrg, Ruža Tomašić, Milivoj Špika)... Uistinu impresivni događaj, koji je urodio nizom konkretnih prijedloga, projekata, smjernica, modelskih rješenja, dobronamjernih kritika, savjeta... Sve zbog cilja što nam, doslovno i figurativno, život znači - gospodarskog oporavka Hrvatske.
Kako će dobro, na kraju uspješnog dana, u neformalnom razgovoru zaključiti dr. Đuro Njavro, jedan od predstavljača elemenata HDZ-ova gospodarskog programa, „obezglavljeni i neznalački SDP nije u stanju niti organizirati ovakav skup, a kamoli preokrenuti negativne trendove koje je nerezonskom ekonomskom politikom sam potaknuo“. Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko i otvorio je i zaključio Forum, uokvirivši rasprave s četiriju panela u misao-vodilju cijelog skupa: HDZ će izvući zemlju iz krize; HDZ zna, može i hoće! Oba Karamarkova govora donosimo uz neznatna skraćivanja. Međunaslovi su urednički.
UVODNI GOVOR
HDZ nudi rješenje, nudi konzistentni gospodarski program, a ubrzo ćemo ponuditi i vrlo konkretne ljude. Vremena su teška, i na neki nas način podsjećaju na 90-te godine kad smo se borili za opstanak, kada smo se borili kako bismo preživjeli velikosrpsku agresiju. Naše su vlade i naša gospodarstva tih olovnih dana funkcionirala kudikamo bolje nego danas. Stoga dopustite da pozdravim dvojicu vrlo važnih čovjeka iz tog doba, gg. Franju Gregurića i Nikicu Valentića, koji su danas među nama. I moja je malenkost bila svjedokom njihovoga uspješnog rada i svega što smo morali proći. I danas će HDZ opet preuzeti odgovornost i izvući hrvatsku državu iz ovih gospodarskih neprilika! Moramo shvatiti što uopće znači stranka. Stranka nije svrha samoj sebi, jer da je to tako, ne bi trebala ni postojati, bilo bi bolje da se bavimo nekim biznisom.
Stranka je mehanizam u funkciji svoje države i svog naroda. HDZ je 90-tih bio mehanizam da se stvori hrvatska država, da se obrani i održi, a danas je HDZ, iako u opoziciji, mehanizam koji će omogućiti da svaki pojedinac, svaki građanin u ovoj zemlji živi dostojanstveno od svog rada. Jer, dragi prijatelji, naša je stvarnost doista, doista, loša.
360.000 nezaposlenih
Jučer ujutro, kada sam tražio podatake o broju nezaposlenih, rečeno mi je da ih ima nešto više od 357 tisuća. Međutim, već poslije podne istog dana, pri kraju radnog vremena, na stranicama Zavoda za zapošljavanje objavljen je podatak da ih ima 358.808. Toliko je, prema službenim evidencijama, jučer naših sugrađana tražilo posao.
To je zbroj stanovnika Splita i Rijeke. Zamislite, grad Split i grad Rijeka danas šeću bez posla u našoj domovini. U trenutku dok ovo govorim, u trenutku ili u satima dok će se odvijati naš forum, sigurno će još stotinjak ljudi izgubiti posao. Svaka druga mlada osoba je bez posla. Treća smo zemlja u Europi po stopi nezaposlenosti mladih. Poražavajuće činjenice Osam kvartala za redom tonemo sve dublje i dublje. Dakle naš BDP pada osam kvartala za redom. Neprimjerena porezna presija guši i tvrtke i građane, gura ih u bankrot. Zatvaraju se obrti, obiteljska poljoprivredna gospodarstva, mljekarske farme, a uvozimo milijarde eura mlijeka i ostalih prehrambenih proizvoda. Nema investicija, nema projekata, nema povoljnog poduzetničkog okruženja, izostale su strukturne reforme, ne koriste se bespovratna europska sredstva; nema nijedne aktivnosti koja bi ukazala da Vlada konkretno radi na zaustavljanju negativnih trendova i pokretanju gospodarskog rasta i razvoja.
Kako je to moguće?
Postavljam sebi i vama isto pitanje koje bi nam postavio svaki građanin u ovoj situaciji.Kako je to moguće? Kako je to, jednostavno, moguće? Danas, kada smo nakon mukotrpnog puta, ratne agresije koja je izvršena na Republiku Hrvatsku, stradanja, patnje, velikog truda koji smo uložili u pregovorima s europskom Unijom, postali ravnopravni članovi NATO saveza i Europske unije, kada smo ispunili sve strateške nacionalne ciljeve, kada smo trebali pokrenuti sve potencijale za oživotvorenje države blagostanja za sve njene građane - sve to, odjednom, postaje upitno.
Polako postajemo društvo bez nade, bez optimizma, bez budućnosti. To se najbolje vidi po iseljavanju naših mladih, visokoobrazovanih ljudi. Ova država ih je školovala, a onda odbacila i rekla - snađite se sami. Oni odlaze bez radnog iskustva, prolazit će teški put dok ne stanu na noge. Na gubitku su i oni i naša domovina. Prošle godine iz Hrvatske je iselilo negdje oko 15.000 mladih, visokoobrazovanih ljudi, a kažu da je taj broj napustio Hrvatsku ove godine već negdje do njene polovice.
Fakultetska emigracija
Hrvati su se masovno iseljavali između dva svjetska rata, potom smo poslije rata imali političku emigraciju - takozvanu neprijateljsku - te onu ekonomsku iz 60-tih godina. Ako se odmah ovi trendovi ne zaustave, dobit ćemo i četvrtu generaciju emigranata - onu fakultetski obrazovanu, u naponu snage, presudnu za naš demografski opstanak. I to nakon što smo pod vodstvom predsjednika Tuđmana stvorili, obranili, oslobodili svoju državu. Ako to dopustimo, ova naša generacija će biti promašena i povijest to nikada neće oprostiti.
Da je situacija itekako dramatična, da zemlja tone, potvrdila nam je i Europska komisija svojim nalogom o smanjivanju deficita - čime se urušio koncept državnog proračuna. Prijeti nam opasnost da se teret smanjivanja deficita prevali na leđa, ponovno, najsiromašnijih i najosjetljivijih.
Blamaža s EU fondovima
A osim svih ovih poražavajućih činjenica, spomenuo bih i jednu koju možemo staviti u rubriku „vjerovali ili ne“. RH je od 1. srpnja 2013. u europski proračun uplatila više od 1,6 milijardi kuna, a od 450 milijuna eura - dakle, 3,5 milijardi kuna - koje su nam odobrene iz europskih fondova za prvih pola godine članstva, nismo iskoristili ništa. Nijedan euro, nijedne lipe. O čemu to govori? To govori o nesposobnosti vlade. Moramo progovoriti otvoreno i nazvati stvari pravim imenom. Nisu uspjeli izraditi potrebnu dokumentaciju, zamislite, i raspisati natječaje. Zbog njih će siromašna Hrvatska financirati razvijene države EU! Evo, i do toga smo došli. Zar sve ovo nije dokaz da je ekonomska stabilnost države dovedena u pitanje?
Sustavno kočenje iseljeničkih investicija
Mi smo, dragi prijatelji, u dubokoj krizi. Ali i tu krizu moramo, kao ozbiljan narod, shvatiti i iskoristiti kao izazov koji otvara nove mogućnosti. To iziskuje novi, pozitivni, pobjednički mentalitet, ali i realna saznanja o onome što nas je uopće dovelo u ovaj položaj i što možemo i želimo ostvariti u ekonomski sve međuovisnijem svijetu. Hrvatsko gospodarstvo stagnira već pet godina, što je rezultat razvojne politike koja nas je usmjerila na vanjska zaduživanja, rast domaće, posebice javne potrošnje. Prevelika i neučinkovita državna administracija loše upravlja općim dobrom. Veliki javni sektor, netransparentnost poslovanja, korupcija, pravna nesigurnost i teško porezno opterećenje, sve to obeshrabruje strane investicije i one tehnologije koje bi nam omogućile izlaz na međunarodno tržište. Sustavno se otežavaju investicije hrvatskih iseljenika. No mi ne možemo, dragi prijatelji, dopustiti da to otupi naš osjećaj odgovornosti za Hrvatsku. Sebi imperativno kao aktualnu zadaću trebamo staviti zdrave gospodarske temelje. Danas ćemo o tome svakako biti više riječi na našim panelima. Naravno, to sve skupa nije moguće realizirati bez zajedništva, konsenzusa svih političkih i društvenih snaga - budući da su danas ugroženi interesi svih.
Josipovićeva odgovornost
Nema više vremena za izgovore, nema odgađanja. Došlo je vrijeme odgovornosti, ne samo prema sebi kao pojedincu, nego odgovornosti prije svega prema Domovini. Pozvao sam predsjednika RH da iskoristi svoje ustavne ovlasti i da pozove premijera da sazove hitnu sjednicu Vlade, tematsku, pa da nakon dvije godine točno utvrdimo što nas je dovelo u ovaj duboki minus. Predsjednik se na to oglušio tvrdeći da on nema to pravo, da to može učiniti jedino u ratnim uvjetima, iako mu članak 102. Ustava govori da može potaknuti upravo takvu raspravu. Kad sam poručio premijeru da je dosta, da ova ekipa ne može nikog pobijediti na terenu i da, dopustite mi malo sportskog žargona, svaki normalni trener mijenja loše igrače, a loši su igrači oni koji pokrivaju sektor gospodarstva i financija, on je odgovorio da se Vlada mijenja u Saboru. Ne znam da li ti naši uvaženi dužnosnici doista misle da u Hrvatskoj cvatu ruže, da su svi ministri dobri?!
Ideologijom nauštrb ekonomije
Odgovornost, da, mi je danas imamo! Od prvog se trenutka novo vodstvo HDZ-a bavi gospodarstvom. Nastojimo, iako bivamo isprovocirani, što manje reagirati na ideološke teme koje Vlada uporno nameće ne bi li izbjegla razgovore o ekonomskom ponoru u koji nas je bacila. Izmišljaju „puzajuće udare“, „revolucije“ i „kontrarevolucije“, „špijune“, ne znam što više ne pričaju, a nikako da se pozabave svojim poslom - gospodarskim oporavkom - za što su dobili mandat. Jedino za to su dobili mandat. Nisu dobili mandat da nas mijenjaju svjetonazorski, da mijenjaju identitet hrvatskog čovjeka. I na kraju, dragi prijatelji, Hrvatska ne smije više dopustiti ovo propadanje, Hrvatska ne smije više dopustiti stvaranje nekakvih novih emigracija, dijaspora, jer Hrvatska ima puno, puno drugih, kvalitetnijih izbora. Prebogati smo po prirodnim resursima, energetski, a što je najvažnije - imamo vrijedne, pametne i domoljubne ljude. Hvala vam lijepo.
ZAVRŠNO OBRAĆANJE
Ravnodušna, bešćutna lica
Neću rezimirati elemente HDZ-ova gospodarskog programa: voditelji panela izvanredno su to napravili. Bilo je i više nego zanimljivo saslušati tuđa iskustva, čuti kako na nas gledaju u inozemstvu. Neke njihove sugestije ugradit ćemo u program. Zbog toga je, uostalom, i bio organiziran Forum. Organiziran je i kako bi se definitivno shvatilo da je situacija više nego ozbiljna. Vi to zacijelo znate, ali po ravnodušnim izrazima lica premijera, ministara i predsjednika RH ispada da i nije sve tako strašno, kao da će rješenja pasti s neba. Obećavali su tsunamije investicija, čuda u šest mjeseci, potom u godinu dana, pa u dvije godine, pa… ali ništa se nije dogodilo. Zemlju u ove dvije godine njihove vlasti kao da je pogodio meteor - i to povelik! Skeptičan sam, dragi prijatelji, da bilo što mogu napraviti korisno za Hrvatsku. Zašto?
Komunistički mentalni sklop
Taj isti mentalni sklop, ta ista mentalna struktura 90-ih je HDZ nazivala strankom opasnih namjera. Zašto? Samo zato što je htjela stvoriti neovisnu hrvatsku državu. Kao što se sjećate, „hrabro“ su 25. lipnja 1991. - kada se izglasavala neovisnost - napustili Sabor i time poručili sve što misle o hrvatskoj državi. Naravno, pomirba je bila potrebna. Prihvatili smo je - jer smo htjeli hrvatsku državu - a i sad je prihvaćamo, ali nećemo dopustiti da pomirba znači gubljenje našeg identiteta. A oni to pokušavaju: forsiraju ideološke teme ne bi li promijenili ono što mi jesmo, ne bi li promijenili supstancu hrvatskog naroda. Ako na sve to nadodamo u kakva su nas „bespuća gospodarskog razvitka“ uveli, onda je doista, doista vrijeme da napravimo promjenu.
Hrvatska neće pokleknuti!
Ona emocija, ljubav, energija koja je 90-te stvorila hrvatsku državu, postojala je samo u HDZ-u kao nukleusu koji je pokrenuo i sve druge procese: demokraciju, ustrojavanje Hrvatske vojske, obranu Domovine, euroatlantske integracije… Ta energija i danas postoji u HDZ-u, osjećamo je u prsima, u svojoj nutrini. Ni danas, kao ni 90-tih, nećemo dopustiti da Hrvatska poklekne. Nećemo dopustiti zbog naših 15 tisuća branitelja koji su dali život za Domovinu! Ne može Hrvatska biti bilo kakva zemlja s ovakvim potencijalima koje ima, s ovakvom krasnom obalom, s plodnim njivama, s vrijednim ljudima… Zašto je Hrvat, kada dođe u inozemstvo, cijenjeni radnik, a zašto ne uspijeva u vlastitoj državi? Jer ne postoji sustav, postoje tek ostaci komunističkoga mentalnog sklopa koje nam ovi opet vraćaju zadnje dvije godine zajedno sa svojim ikonama i idolima kojima smo odavno trebali povijesno presuditi.
Koji će novi sukob kreirati?
Dragi prijatelji, glavu gore! Mi ćemo se boriti, idemo do kraja! Tvrdili su da nemamo program, da pričamo samo o prošlosti, a cijelo vrijeme su nas upravo oni sami uvlačili u ideološke sukobe, od skidanja pokroviteljstva Sabora nad Bleiburgom, pa evo do ćirilice u Vukovaru ili definicije braka. Zanima me što će novog izmisliti, što će biti sljedeća „afera“ koju će razvlačiti dva, tri ili pet mjeseci - samo da ne pričamo o gospodarstvu. Ujutro sam spomenuo broj nezaposlenih - 358.808. Evo, prijatelj mi je poslao poruku da je od sinoć do prije pola sata posao izgubilo još 512 ljudi u Hrvatskoj. To je stvarnost, a ne njihove doskočice, latinske sentence, njihova ironija, proglašavanje Hrvatske slučajnom državom, apsurdnom nacijom... Stoga, ponavljam, dignimo glave, borimo se za našu Hrvatsku! Jer ona je to zaslužila. Ona je najljepša zemlja, ne u Europi, nego i u svijetu.
Zajedništvo Domovine, iseljeništva i BH-Hrvata
Još jednu stvar da kažem svom prijatelju Vici (Batarelu - op. ur.), iseljeništvu i našim Hrvatima u BiH. Da nije bilo dijaspore i Hrvata iz BiH, Hrvatska se ne bi niti stvorila, niti obranila. To je jedna od fundamentalnih postavki koje ćemo promovirati - zajedništvo iseljene i domovinske Hrvatske biti će jače nego ikada! Snažna je, nepatvorena emocija naše dijaspore za Hrvatsku, ali oni ovdje osjećaju neki zid. To je taj isti zid koji nas pokušava promijeniti ideološki, nacionalno, svjetonazorski, kako god hoćete. To su oni koji Hrvatsku nikada nisu htjeli, ali bi danas njome vladali, preko noći mijenjali njen karakter. Mi im to nećemo dopustiti! U tom će svjetlu HDZ, sa svojim vrijednim koalicijskim partnerima, dobiti i ovaj drugi rat za Hrvatsku. A to je rat za Hrvatsku u kojoj će hrvatski čovjek i svi ostali njeni građani moći dostojanstveno živjeti od svog rada. Hvala.
